Poruke u komunikaciji s djetetom

March 17, 2019 Ivana Popek

Uvijek kritizirajmo samo ponašanje, a ne osobu i njezine odlike koje ne može promijeniti.
Budimo konkretni.
Recimo jasno i razumljivo.
Stupnjujmo kritiku.
Recimo što prije.
Jesper Juul

JEDNOSTAVNA „JA“ PORUKA
Ovo je najjednostavnija vrsta poruke kojoj iskazujemo vezu između tuđeg ponašanja i naših osjećaja. Kod djece rane dobi ovakve poruke nemaju preveliki učinak budući da su djeca još nesocijalizirana i najvažnije im je da se ona osjećaju dobro, ali u kasnijoj dobi, kad budu u stanju uvažavati tuđe osjećaje, ovakva poruka može biti dovoljna da promijene svoje ponašanje.
PRIMJER:      „Smeta mi kad ne pospremiš svoju sobu.“
                      „Bilo mi je vrlo neugodno kad sam vidjela nered koji si napravio.“
PROŠIRENA „JA“ PORUKA
                U ovakvoj vrsti poruke utvrđujemo zašto nam nešto smeta i što želimo da se po pitanju toga poduzme, promijeni. Navodimo svoje osjećaje u konkretnoj situaciji/određenom ponašanju, objašnjavamo zašto nas to ponašanje smeta te ga preusmjeravamo prema poželjnom ponašanju. Budući da konkretno kažemo što očekujemo od djeteta kojem se obraćamo, veće su šanse i da postignemo ono što želimo. Međutim, kod djece ranije dobi, s ovakvim porukama nećemo puno postići budući da su ona u procesu socijalizacije te im je vlastita ugoda još uvijek na prvom mjestu. Tek kad počnu uvažavati tuđe osjećaje (na prvom mjestu – osjećaje svoje majke i oca) tek tada će ove poruke biti primjenjive.
PRIMJER: „Smeta mi kad ne pospremiš svoju sobu jer onda ne možemo pronaći stvari koje trebaš da se ujutro spremiš za vrtić pa te molim da ubuduće pospremiš za sobom kako ne bismo stalno kasnili u vrtić.“
„TI“ PORUKA
                Ovakve poruke detaljno i jasno djetetu daju do znanja koja mu posljedica slijedi ukoliko ne promijeni nepoželjno ponašanje. Djetetu se daje prilika da bude odgovorno te da samostalno odluči što mu je važnije. Navodeći posljedicu, od iznimne je važnosti da ona bude izvediva, a roditelji dosljedni u provedbi. U suprotnom se gubi svrha posljedice budući da dijete s vremenom shvati da ona nije realna.
PRIMJER: „Danas nisi pospremio svoju sobu. Ukoliko se to ponovi, zabranit ćemo ti gledanje televizije sve dok ne naučiš pospremiti za sobom.“
HLADNO-TOPLA PORUKA
U ovom slučaju kritizira se nečije ponašanje uz pohvalu osobnosti. Ovim putem, djetetu poručujemo da ga cijenimo, ali da nam se ne sviđa njegovo ponašanje te je i kritika bitno manje neugodna jer se ne doživljava kao napad na osobu.
PRIMJER: „Znaš, baš me čudi da danas nisi pospremio sobu budući da si inače stvarno jako uredan.“
                      „Kako to da nisi iznio danas smeće, a inače si vrlo odgovoran?“
PORUKA S CILJEM SAMOKRITIZIRANJA I SAMOKOREKCIJE
                Ovim načinom komunikacije dijete se navodi da se zamisli o svom ponašanju te samo dođe do zaključka. Tako izbjegavamo direktan sukob s djetetom i suočavamo ga s idejom o tome što je ispravno, a što nije. Ukoliko se radi o mlađem djetetu koje ne može samostalno procijeniti je li nešto ispravno ili nije, naša je uloga da ga usmjerimo prema poželjnom ponašanju.
PRIMJER: „Misliš li da je u redu to što nisi pospremio svoju sobu, iako svi u kući pospremaju za sobom?“
                      „Što misliš, što si trebao učiniti nakon igre sa svojim igračkama?“
PORUKE S CILJEM PREUSMJERAVANJA
                Ovakve poruke najsličnije su naredbama u kojima se kritika podrazumijeva. Djetetu direktno kažemo što treba učiniti umjesto onoga što upravo radi ili ne radi. Ovakva formulacija pozitivno je formulirana i dijete točno zna što treba učiniti. Hoće li takvu poruku dijete doživjeti kao kritiku najviše ovisi o tonu našeg glasa, izrazu lica, mimici, gestama i slično.
                PRIMJER: „Vrati se u sobu i pospremi igračke.“
                                               „Odmah odnesi smeće u koš.“

Ispiši stranicu