U ovo užurbano vrijeme svi ponekad zaboravimo na jednu vrlo bitnu stvar, a to je zahvalnost.
Naše malene glavice svakim nas danom podsjećaju kako moramo biti zahvalni što smo odabrali ovakav poziv gdje možemo učiti od naših malenih i bogatiti naša iskustva. Kako mi učimo od njih tako i oni uče od nas. Sve je to jedan veliki krug i živi sustav. U sklopu projekta „Poticanja različitosti“ odlučili smo se družiti i pozvati u goste grupu Apples iz našeg područnog objekta Rođenja Marijina. Ujutro smo imali red igre, red smijeha, red istraživanja i red likovnog izražavanja. Slušali smo priču o Danu zahvalnosti, naučili jedan odličan recept za pitu od bundeve i naslikali pregršt šarenih purica.
Svatko se prisjetio na čemu je najviše zahvalan te smo tu porukicu stavili na naše drvo zahvalnosti. Jutro je prošlo vrlo brzo i Applesi su nam pokucali na vrata. Naš marljivi kuhar i kuharice te ostalo osoblje pomogli su u provedbi ove proslave. Kuhar nam je napravio poseban jelovnik, pod budnim okom naše zdravstvene voditeljice, koji je napunio naše gladne trbuščiće. Nakon već svima poznate juhice došli su na red purica, batat i umak od brusnice, što je svakako bilo nešto posve novo u našem tanjuru. Novo, ali ukusno. Za desert smo dobili jako ukusnu pitu od bundeve. Kako sve to znamo?! Pa sve smo pojeli u tren oka. Applesi su nas na kraju kao naši gosti nagradili sa jednom prekrasnom pjesmicom „I love to eat Apples and Bananas“.
Jako umorni od današnjeg jutra uputili smo se na popodnevni odmor. Zašto sad na spavanje? Jer moramo odmoriti!
...pssst čeka nas još jako puno iznenađenja u prosincu...
